Poštovani, imam 28 godina, udala sam se pre nepune dve godine, imamo sina od godinu i po dana. Suprug je mlađi od mene godinu dana, još uvek studira. Ja sam diplomirala pre tri godine, trenutno nigde ne radim. Moji problemi u braku počeli su gotovo odmah nakon venčanja. Venčali smo se kad sam bila u 5. mesecu trudnoće sa tim da sam mu dala uslov da ne živimo kod njegovih roditelja. Oni, inače, žive u jednom jako malom mestu gde se stanovništvo bavi isključivo poljoprivredom, a kao što svi znamo od nje danas nema baš neke koristi. Sa roditeljima svog supruga se nikako ne slažem i uopšte mi nimalo ne odgovara način života tamo. Suprug se složio sa tim i iznajmili smo stan u gradu. Međutim, ni mesec dana nakon venčanja ja sam se porodila (3 meseca pre termina). Usledila je borba za život, beba i ja smo bili dva meseca u bolnici. Posle smo išli stalno na kontrole (još uvek idemo na neke) ali srećom sve se dobro završilo, dečak je sad potpuno zdrav. Ne znam da li je to toliko uticalo, ali i suprug i ja smo se dosta promenili. Do tada možda jednonedeljne svađe zamenili smo svakodnevnim, da bi vremenom došli do tog stadijuma kad možda pola sata dnevno pričamo normalno. Inače, karakteri su nam veoma različiti, on je više usporen tip, a ja bih sve sad i odmah. Da bude još gore on je dobio otkaz na poslu pa više nismo mogli da podnesemo troškove. Moji su nam predložili da dodjemo kod njih preko zime zbog grejanja i mi smo pristali (i to na suprugov nagovor). On je onda našao drugi posao, ali je imao mnogo manju platu. Za sve sam morala da pozajmljujem od mojih, a i oni su u vro teškoj finansijskoj situaciji. Suprug, međutim, ništa ne radi da bi našao bolji posao, a ja sam još neko vreme na porodiljskom bolovanju. I tako se on pre nekog vremena spakovao i otišao kod svojih roditelja i sad očekuje da i mi dođemo za njim. Po njegovom, nigde na svetu za nas nema sreće osim tamo. Ucenio me na neposredan način. Međutim ja, kao što sam već navela, nikako ne želim da idem tamo. Znam da bih bila veoma nesrećna. Zbog svega toga, a i zbog činjenice da su te silne svađe mnogo umanjile moju ljubav prema njemu, ja sam donela odluku da se razvedem. Pošto posle razvoda nemam gde da odem morala bih i dalje da budem kod mojih, bar neko vreme. Međutim nemam podršku roditelja koji tvrde da moram da mislim samo na dete, da njega i otac voli, da mu je bolje kad smo zajedno i kao, šta ću ja kad se razvedem, kao da ću propasti. Ja opet smatram da je bolje i za dete da budemo razvedeni nego da dete trpi naše neslaganje. Nemam sa kim da popričam i da se poverim jer me u suštini svi osuđuju. Molim Vas da me posavetujete.
Anonimna

Comments powered by CComment