Dragana Stanković, psiholog u edukaciji REBT psihoterapije, za "Dan" razotkriva zbog čega nam je stalo do mišljenja drugih i kako da se oslobodimo tog obrasca ponašanja.
Koliko puta ste nekome nevoljno rekli "da" samo zato što znate da bi vaš drugačiji odgovor bio razlog za tuđe razočaranje ili ljutnju? Koliko često radite nešto što vam ne prija ili ne radite ono što vam prija samo da ne biste izazvali negativnu reakciju drugih ljudi? Pravljenje naizgled malih ustupaka drugima, pogotovo ako te ustupke činimo iz dana u dan, čini da se udaljavamo od sebe i postanemo zavisnici od tuđeg mišljenja.
Zbog čega to činimo, zašto nam je tuđe odobravanje važnije od toga kako se zaista osjećamo i na koji način je moguće prevazići takav oblik ponašanja za "Dan" govori Dragana Stanković, psiholog u edukaciji REBT psihoterapije i urednica portala "Psihologijaonline.com".
- Svako želi biti voljen, cijenjen, prihvaćen, i to je ljudska nesvjesna potreba - kaže psiholog Stanković za "Dan". - Najljepši osjećaj je kada je čovjek u društvu ljudi koji ga cijene i prihvataju upravo onakvim kakav on zaista jeste. Ugoditi i udovoljiti svima, svidjeti se svima i očekivati da će se svako složiti s našim mišljenjem ili izborom, moguće je samo u bajkama. Ako neko pokušava da impresionira druge ljude, ako je zabrinut zato što neko ima negativno mišljenje o njemu i ako se trudi da ga ispravi po svaku cijenu, to su pokazatelji da je vjerovatno riječ o zavisniku o tuđem mišljenju. Kao i u svakoj zavisnosti, tako i u toj o tuđem mišljenju, ljudi su spremni da učine sve kako bi zadobili novu dozu "droge" - pohvale i odobravanja. I baš kao i kod drugih zavisnosti, ta doza ne traje dugo i vrlo brzo ljudi idu "po još", po nove doze koje su svaki put sve veće i veće. I tako ljudi dođu u situaciju da ne mogu da urade ništa bez odobravanja drugih ljudi.
Koliko se naše ponašanje mijenja onda kada osvijestimo da smo konstantno "pod lupom" drugih ljudi i formiranja njihovog mišljenja o nama?
- Ako se neprestano pitate šta će drugi ljudi da pomisle o tome što ste rekli ili uradili, to nije nešto što bi trebalo da vas plaši. Problem se javlja kada počnete da govorite i radite isključivo ono što mislite da će izazvati pozitivnu reakciju, a ne ono što vas čini srećnim i što mislite da je ispravno reći ili uraditi. Svaki put kada prekinete automatsko razmišljanje i reagujete drugačije, širite mogućnosti na koje će vaš um djelovati pozitivnije. Konačni cilj je nikada ne dopustiti da nečije mišljenje postane vaša stvarnost. Cilj je nikada ne žrtvovati sebe, ono što ste vi ili ono što želite da budete, jer neko drugi ima problem s tim. Cilj je voljeti sebe iznutra i spolja dok se istovremeno trudite da budete bolji. Cilj je spoznati jednom zauvijek kako niko neme moć nad vašim osjećanjima ukoliko im to ne dopustite.
Zbog čega nam je bitno da nas ljudi prihvataju i uvažavaju, i u isto vrijeme da ne osuđuju naše ponašanje i naše izbore?
- Osobe koje su u stalnom grču "šta će drugi da kažu" plaše se reakcije koje mogu da izazovu kod okoline. Način na koji se ovaj strah može eliminisati jeste da sebi osvijestite da će reakcije drugih ljudi, bilo pozitivne ili negativne, uvijek postojati na ono što ste rekli ili uradili. Normalno je da se nećete složiti sa svima koje sretnete, ali i da se oni neće složiti sa vama. Ali, to ne znači da bi trebalo da se ponašate po automatizmu, onako kako žele drugi. I zašto mislite da su mišljenja drugih bolja od vaših? Sve dok ne prihvatimo sami sebe sa svim vrlinama i manama, strah šta će reći drugi će postojati.
Da li manjak samopouzdanja i samopoštovanja ima veze sa brigom o tome "šta će reći svijet"?
- Ako vam je potrebno mnogo vremena i tuđih savjeta da bi ste doneli odluku, vjerovatno ste veoma nesigurni. Zavisnost o tuđem mišljenju česta je kod ljudi koji su pretjerano samokritični i ljudi sa niskim samopoštovanjem. Pretjerano samokritične osobe u velikoj mjeri su osjetljive na tuđu kritiku, jer im kritika samo potvrđuje njihovu sliku o njima samima - da nisu dovoljno dobri i da su manje vrijedni. Uzroke je moguće tražiti u ranom djetinjstvu i u vrsti vaspitanja. Ako su roditelji svaku djetetovu grešku kritikovali i pterjerano je osuđivali, a trud i zalaganje nisu primjećivali i pohvaljivali, tada dete odrasta u osobu koja stalno teži da zadovolji druge, da im pokaže da je vredna i dobra, jer je to isto radilo kako bi zadobilo roditeljsku naklonost i prihvatanje. No, krivica leži u samom čovjeku, jer dopušta drugima bez imalo propitivanja da odlučuju o njegovim potrebama i željama.
Kada potreba da ljudi imaju lijepo mišljenje o nama prestaje da nam bude u fokusu - ima li to veze sa godinama ili sa zrelošću i samoprihvatanjem?
- Kada sumnjamo u sebe i svoje sposobnosti, briga oko osuđivanja automatski počinje da nam zaokupira misli. Što više sumnjamo, to više brinemo i tako upadamo u začarani krug iz kog se moramo izvući ukoliko želimo da nastavimo normalno da živimo. To ćemo uraditi onog trenutka kada prihvatimo sebe onakvim kakvi zaista jesmo. Tako ćemo vremenom, sa godinama smanjiti brigu o tome šta će svijet da kaže. Samo bi trebalo da shvatite da ste osoba jedinstvenih kvaliteta, osobina i sposobnosti, i da ne postoje dvije iste osobe na svijetu. Mogu da vas mrze ili vole, a vaše je da volite sebe. Savršeni ste upravo takvi kakvi jeste.
Popularnost na društvenim mrežama
Koliko društvene mreže "hrane" našu potrebu da drugi ljudi budu fascinirani nama i našim životima?
- Mnogi ljudi žele da postanu popularni. Ako imate pravog prijatelja, ne bi trebalo da se osjećate loše zato što je neko popularniji od vas. Trebalo bi da se osjećate jednako dobro. Ali, u 21. vijeku internet je postao važan segment života većine, i veliki broj ljudi želi da bude popularan baš na internetu. Ako ste spremni da uradite mnoge stvari samo zbog "lakova" i pregleda na društvenim mrežama, a ne zbog zabave i uživanja, možda bi trebalo da pokušate da shvatite šta vas zapravo uzbuđuje u životu. Možda ne bi bilo loše da potražite savjet stručnjaka, koji će vam pomoći da utvrdite korijen vaše želje da postanete popularni. Većini nas je važno što drugi misle o nama. To možemo primjetiti i po našoj želji da drugi misle kako smo privlačni, pa sve do provjeravanja koliko "lajkova" imamo na našim Fejsbuk statusima.
Teret života u maloj sredini
Kako se odbraniti od balkanskog fenomena "pazi šta radiš, pazi šta će reći svijet" koji je čest na relaciji stariji članovi familije i djeca?
- Osoba koja potiče iz manje sredine imaće više problema sa tim šta će reći drugi upavo zato što se u takvoj okolini maltene svi znaju i neprimjereno je da sa nekim svojim obrascima ponašanja izlazimo pred familiju i roditelje, i protivurječimo im. U većim sredinama je to moguće, i djeca koja odrastaju u većim gradovima nekako su opuštenija po pitanju šta će reći drugi. Možda zato što u većim gradovima nema tolike prisnosti, ljudi se i ne poznaju dovoljno da bi se miješali u živote drugih, što za malu sredinu nije karakteristično.
Intervju vodila: Snežana Moldovan
Comments powered by CComment