Prevencija nasilja na sportskim terenima

Huliganstvo u sportu prvenstveno podrazumjeva grupu ili skupinu ljudi koji nanose štetu, bol drugoj protivničkoj grupi ili skupini. Tako da sama riječ „grupa“ koristi se za označavanje različitih vrsta skupina ljudi. Ponašanje huligana je problem istraživanja naučnika diljem cijele Europe međutim u BiH je ovo prva investigacija bihevioralnih karakteristika navijačkih skupina tj. huligana.

Tim terminom se označavaju ponekad (1) osobe koje imaju neku zajedničku karakteristiku, a da među njima nema nikakve prostorne ni akcione povezanosti. Grupu može karakterizirati (2) određeni broj lica zainteresovanih za određeno zbivanje, kada se nađe na istom mjestu, iako nisu u bližem međusobnom kontaktu. Grupa ili skupina (3) podrazumjeva privremeno okupljen veći broj lica koji usljed raznih uzroka dođe u stanje povećane uzbuđenosti, do uzajamnog podsticanja takvog stanja, pa jedni znatno utiču na druge te kod svih članova grupe dolazi do nekontrolisanog ponašanja koje se u mnogome razlikuje od uobičajenog. Grupa (4) označava više lica koja se, iako nisu na istom mjestu i među svima njima ne postoje kontakti, aktivno zalažu za ostvarenje svojih ciljeva. Također grupom se (5) mogu označiti po broju ograničene skupine, osobe među kojima postoji neposredna interakcija, bila ona dugotrajna ili ograničena i privremena. Grupom se označavaju (6) i veće skupine ljudi među kojima postoji interakcija, ali ona nije među svim članovima neposredna. Grupom(7) najzad se označavaju i velike skupine populacije za čiju je veličinu karakteristično osjećanje zajedničke pripadnosti (N. Rot 2006). Takve su skupine velike društvene grupe kao što su nacija, državne ili regionalne zajdnice. Iako je riječ „grupa“ višeznačnog karaktera, karakteristike pod brojem dva i sedam jako dobro opisuju huliganske gupe u Bosni i Hercegovini.

Huliganske grupe možemo svrstati u velike društvene gupe, jer broje veliki broj članova, te predstavljaju kategorije populacije čija zajednička karakteristika dolazi do izražaja u ponašanju. Velike društvene grupe prvenstveno se predstavljaju kao grupe koje u znatnoj mjeri određuju sadržaj socijalizacije te njih možemo okarakterizirati kao izvore socijalizacije u jednoj državi koji putem njenih agenasa prenose određene norme i načine ponašanja na sve članove društva.

Huliganske grupe kao i svake druge imaju grupne norme koje se u općenitom obliku mogu definirati na slijedeći način 1) Grupne norme su pravila ponašanja čija se primjena očekuje i zahtjeva; 2)one su opće prihvaćena pravila ponašanja; 3) po svom sadržaju odnose se na ponašanje pojedinaca kao članova grupe i 4) one su važne i značajne za funkcioniranje grupe (Rot, 2006).

U svakoj grupi postoje dominantni položaji nekih članova grupe kao jedna od karakteristika strukture gupe. Pojedinci koji imaju takav istaknut položaj, ili vođe kako ih obično nazivamo, postoje u svim struktuiranim grupama kao što su i navijačke skupine. Kada govorimo o vođama možemo ih definirati kao pojedince koji imaju veliki utjecaj na ostale članove grupe, iz tog razloga su veoma važni kada se govori o huliganizmu. Vođa je dominantan, pun samopoštovanja gdje svoje ponašanje prenosi na ostale članove grupe i na taj način kreira „klimu“ ponašanja u grupi ili skupini. Èlanovi skupine dobrovoljno prihvataju uticaj ma kakav on bio.

Pojava veoma specifična za naše prostore koja se isprepliće s huliganizmom je nacionalizam tako da sam pojam nasilja dodatno usložnjava i komplikuje. Na sportskim terenima u BiH kada se igraju utakmice unutar lige izuzetno je izražena nacionalna svijest ili nacionalizam.

Nacionalna svijest je okarakterizirana sa tri grupe stavova. Prvu čine stavovi koji se odnose na suverenitet i autoritet vlastite nacionalne države, drugu stavovi koji se tiču institucija karakterističnih za određenu naciju, i treću- stavovi u vezi sa posebnošću i specijanim osobinama nacije (Kac, 1965).

Međutim veliki je problem što navijačke skupine ne ističu nacionalna obilježja na primjeran način nego naprotiv to čine na jedan veoma agresivan i van zakonske regulative karakteritičan način. Ispoljavanje takvog ponašanja ugrožava okolinu u kojoj se grupa nalazi u datom momentu tako da to prerasta u problem širokih razmjera.

Huliganstvo u najvećoj mjeri je vezano za ponašanje „navijačkih“ huliganskih skupina koje prate određene sportske klubove najčešće fudbalske i košarkaške, iako je i na drugim sportskim događajima zabilježeno huligansko ponašanje. Budući da se sa visokim stupnjem sigurnosti može reći sa u BiH ne postoji skupina navijača nekog sportskog kluba, a da nije povezana sa huliganstvom i samim tim nije prikladno ih tretirati kao navijače već huligane.

Huligansko ponašanje ogleda se u vrijeđanju po raznim diskriminacijskim osnovama pojedinaca ili skupina ljudi. U BiH je poznato da na utakmicama visokog rizika često je zastupljeno vrijeđanje na nacionalističkoj osnovi što ustvari dovodi do kršenja osnovnih ljudskih prava na slobodu. Jedno od većih problema huliganskog ponašanja su fizički napadi sa nanošenjem lakših ili težih tjelesnih povreda. To predstavlja izniman problem zbog teškoće kontrole na takvo ponašanje i nemogućnosti njegovog suzbijanja u potpunosti.

Uništavanje javne i privatne imovine je veoma čest slučaj huliganskog ponašanja na sportskim terenima bilo otvorenog ili zatvorenog tipa.Kada su velike kontrole na ulazima, navijači nemaju drugih predmeta osim stolica na stadionu te im mogu poslužiti za nanošenje štete protivničkim igračima i navijačima. Tu također spadaju i razbijanje javnih objekata prije i poslije utakmice. Također treba navesti da pljačkanje raznih objekata od strane gostujućih navijača nije rijetka pojava, pogotovo u manjim gradovima.

Uznemiravanje javnog reda i mira je veoma karakteristično za navijačke skupine. Glasno navijanje i bodrenje zaista je veoma prepoznatljivo, ali također dovodi do uznemiravanja javnog reda i mira, što krši zakonku regulativu i doprinosu potvrđivanju epiteta huliganstvo.

Ugoržavanje opšte sigurnosti ogleda se u korištenju pirotehničkih sredstava kao što su baklje i petarde. Na stadionima većinom su zastupljena pirotehnička sredstva to postaje učestali ritual navijanja navijačih skupina. Pirotehnička sredstva mogu nanjeti tjelesne ozljede kako pojedincu tako i grupi ljudi i samim tim su veoma opasna. Iako u zadnje vrijeme policija primjenjuje zakone i smanjila upotrebu pirotehničkih sredstva, sve u svemu ona nisu iskorijenjena i sigurno za dugo neće se to ni desiti.

Zloupotreba zabranjenih sredstava kao što su alkohol, alkoholna pića kao i pirotehnička sredstva doprinose većem nasilju i agresivnijem ponašanju huligana. Psihološka istraživanja su prije tri decenije dokazala da alkolna pića doprinose agresivnom ponašanju pojedinca. Veoma često možemo vidjeti navijače s alkolnim pićima u rukama, tako da je evidentno da zabranjena sredstva poput stimulativa doprinose većem i izraženijem nasilju na sportskim terenima.

Huligani često ne uviđaju da svojim ponašanjem ometaju i ugrožavaju sportske događaje. Tako da je to još jedan razlog zašto bi se ovakvo ponašanje trebalo prevenirat ili ako je zatupljeno reducirat do najmanje moguće mjere.

PROBLEMI RADA
1)    Ispitati da li postoji statistički značajna razlika između starosti i nasilja navijača iz Tuzle i Bijeljine
2)    Ispitati da li postoji statistički značaja razlika između starosti i zadovoljstva, dominacija, poštovanja i vrste stavova navijača iz Bijeljine i Tuzle.
3)    Ispitati da li postoji statistički značajna razlika između navijačkih skupina Fukara i Incidenta u zadovoljstvu, dominaciji, poštovanju i stavovima.
4)    Ispitati postoji li statistički značajan doprinos prediktora (zadovoljstva, dominacije, poštovanja i stavova) u objašnjenju kriterijuma (nasilje prije, tijekom i poslije sportskog događaja).
5)    Ispitati postoji li statistički značajna razlika između navijačkih skupina u ispoljavanju nasilja.

ZADACI
1)    Nakon statističke obrade očekujem da  postoji statistički značajna razlika između starosti i nasilja navijača iz Tuzle i Bijeljine.
2)    Nakon statističke obrade postoji statistički značaja razlika između starosti i zadovoljstva, dominacija, poštovanja i vrste stavova navijača iz Bijeljine i Tuzle.
3)    Očekujem da postoji statistički značajna razlika između navijačkih skupina Fukara i Incidenta u zadovoljstvu, dominaciji, poštovanju i stavovima.
4)    Očekujem da postoji li statistički značajan doprinos prediktora (zadovoljstva, dominacije, poštovanja i stavova) u objašnjenju kriterijuma (nasilje prije, tijekom i poslije sportskog događaja).
5)    Očekujem da postoji li statistički značajna razlika između navijačkih skupina u ispoljavanju nasilja.

UČESNICI U ISTRAŽIVANJU
Učesnici u istraživanju bili su muškarci starosti od 17 do 35 godina. Ukupan broj učesnika je 1000. S područja grada Tuzle i Bijeljine učestvovali su navijači koji redovno posjećuju sportske događaje i streme ka huliganskom ponašanju. Učesnici su testirani na sportskim terenima.

INSTRUMENTI, MATERIJALI I OPREMA
1) Intervju
2) Skala zadovoljstva (SZ)
3) Skala poštovanja navijačke skupine(SPNS)
4) Skala dominantnosti
5) Skala ponašanja navijača na sportskim terenima
6) Skala nasilja navijačkih skupina

REZULTATI I ZAKLJUČAK

Istraživanje se vrši nakon pilot istraživanja i utvrđenih psihometrijskih karakteristika skala. Broj od 1000 učesnika će učestvovati u istraživanju. Volonteri Helsinškog komiteta iz Bjeljine i organizacija Vesta iz Tuzle će nakon edukacije o tehnikama intervjuiranja i primijene testova prikupljati podatke tako što će primijenjivati navedeni instrumentarij na učesnicima. Nakon prikupljenih podataka izvršit će se statistička obrada podataka i interpetacija rezultata.
U ovom istraživanju 96,5% ispitanika ispitanika ima do 29 godina. Ovaj podatak ukazuje da navijačkim skupinama pripadaju  veoma mladi ljudi. Naravno da to može biti dobro objašnjenje zašto su navijači  aktivniji, bučniji, markatniji u svom navijanju. Naravno nije na odmet istaći da je prosječna starost navijača iz Bjeljine i Tuzle 21 godina sa varijacijom 4+/- godine.
Starost ispitanika podijeljena je u dvije dobne skupine, prva do 22 godine i druga preko 22 godine. Utvrđeno je da ne postoji značajna razlika između dvije navedene dobne skupine. Ovaj podatak ukazuje da kada su navijači u većoj skupini  ponašaju se bez obzira na starost jednako nasilno prije sportskog događaja, tijekom sportskog događaja i nakon sportskog događaja. Ispitivanjem razlika između nasilja prije sportskog događaja, tijekom sportskog događaja i nakon sportskog događaja utvrđeno je da postoji značajna razlika između ispoljavanja nasilja prije sportskog događaja, tijekom sportskog događaja i nakon sportskog događaja.To se odražava tako što se nasilje javlja prije sportskog događaja, naglo raste tijekom sportskog događaja i nešto se smanjuje nakon sportskog događaja. U ispitivanju kombinacije dobnih skupina i nasilja utvrđeno je da ne postoji značajna razlika u javljanju nasilja prije tijekom i nakon sportskog događaja kod dobne skupine do 22 godine i kod dobne skupine preko 22 godine. Drugim riječima budući da 96% navijača u ovom istraživanju ima 29 godina i manje, svi navijači pokazuju jednak intenzitet nasilja prije sportskog događaja, tijekom sportskog događaja i nakon sportskog događaja.
U daljnjem ispitivanju razlika između starosti i zadovoljstva klubom, poštovanja navijačke skupine, dominacije navijačke skupine, huliganskih stavova i suportivnih stavova utvrđeno je da postoji statistički značajna razlika navijača dobne kategorije do 22 godine i dobne kategorije preko 22 godine u zadovoljstvu klubom i u stavovima koji odražavaju suportivne oblike ponašanja. Navijači do 22 godine pokazuju veće zadovoljstvo klubom, trenutnom situacijom u klubu, organizacijom u klubu, trenerom kluba itd. za razliku od navijača koji imaju 22 godine i oni koji su stariji koji pokazuju nezadovoljstvo klubom, organizacijom, igračima, trenerom, politikom kluba itd. Naime specifična situacija u BiH može ponuditi jedno od objašnjenja zašto su stariji navijači nezadovoljniji klubom, situacijom u klubu itd. Ranijih godina fudbal u BiH je bio na nešto zavidnijem nivou nego što je to sada, bila je nešto bolja situacija u klubu, organizacija kluba, a i više se novca ulagalo u fudbal. Naravno da stariji navijači imaju imaju više iskustva i „pamte bolja vremena“ pa trenutna situacija fudbala u državi može biti jedan od razloga nezadovoljstva starijih navijača klubom.
U svim ostalim varijablama navijači dobne kategorije  do 22 godine i dobne kategorije preko 22 godine značajno se ne razlikuju. Što znači da navijači mlađi od 22 godine i oni stariji se ne razlikuju u stepenu poštovanja sopstvene navijačke skupine, da imaju jednaku potrebu za izražavanjem dominacije i da imaju jednako izražene „huliganske" stavove, koji odražavaju agresivna ponašanja.
U ispitivanju razlika navijačke skupine Fukare i Incident u zadovoljstvu klubom, poštovanju sopstvene navijačke skupine, dominacije, huliganskih stavova, suportivnih stavova, ispoljavanju nasilja prije sportskog događaja, tijekom sportskog događaja i nakon sportskog događaja utvrđeno je da postoji značajna razlika između navedene navijačke skupine u zadovoljstvu klubom, dominaciji, u zastupljenosti huliganski stavova, u zastupljenosti suportivnih stavova i u ispoljavanju nasilja nakon sportskog događaja.
Navijačka skupina Incident manje je zadovoljna svojim klubom u odnosu na Fukare koji su značajno zadovoljniji situacijom u klubu, trenerom, politikom kluba itd. Fukare  manifestiraju  veću dominaciju za razliku od Incidenta žele uvijek da dobro navijaju, smatraju da mnogo jače navijaju od drugih navijačkih skupina, smatraju da je njihov način navijanja originalan i da se tako mogu nametnuti bilo kojoj navijačkoj skupini, smatraju da navijaju na zavidnom nivou, da im se svi dive, smatraju da svojom dominacijom maksimalno podržavaju svoj klub.
Značajne razlike u manifestiranju huliganskih stavova ukazuju da  Fukare za razliku od Incidenta više  mrze protivničke navijače „Mrzim ga zato što je neprijateljski tj. ne navija za moj tim“, smatraju da je vrijeđanje i ponižavanje  protivničkih navijača sastavni dio bodrenja sopstvenog kluba, tučom i neredima izražavaju svoj stav prema sportskom događaju, gađanje, zviždanje, pljuvanje itd. su ponašanja koja obje navijačke skupine mnogo podržavaju. Značajne razlike u manifestiranju suportivnih stavova ukazuje da su Fukare za razliku od  Incidenta  nešto benignije i usmjerenije ka podržavajućim oblicima ponašanja gdje se navijačke skupine  tokom bodrenja svog tima osjećaju kao da pripadaju historiji i tradiciji tog kluba, potporu igračima daju putem pljeskanja, smatraju da navijaiju jače kada njihov tim igra agresivnije, smatraju da navijači trebaju formirati bratstva kako bi bili mnogo afikasniji na terenu.
Zaista je zanimljiv podatak da skupina mjenja svoje ponašanje zbog igre tima na terenu. Što više evidentno je da u BiH u Premijer ligi zaista izbijaju incidenti na visoko rizičnim utakmicama kada jedan od timova gubi. Naravno navijači pokaušavaju da promjene rezultat svojim ponašanjem. Poražavajuće je to što im čak i uspjeva. Poznato je javnosti nedavno se dogodio incident kada su navijači ušli u teren i tukli sudije (utakmica FK Borac-FK Slavija 29. kolo Premijer lige sezona 2008/2009). Postavlja se pitanje što je u tom trenutku policija i zaštitarske službe radile kada su dopustile navijačima takvo nedolično ponašanje. Da stvar bude gora klub nije ni platio odštetu fudbalskom savezu kakvu bi europski klub za takvo što platio u Europi. Mislim da bi ova problematika zahtjevala posebno istraživanje kako bi se podrobnije mogli ispitati ovakvi incidenti. Nasilje nakon sportskog događaja ukazuje da postoji statistički značajna razlika između Fukara i Incidenta. Fukare izražavaju više nasilja nakon sportskog događaja  od  Incidenta. Psuju, pljuju, razbijaju izloge, tuku se s policijom, bacaju baklje, pljačkaju itd. „Navijanjem, razbijanjem, psovanjem...zavisno od situacije...ako su policajci fer onda samo navijamo....ako oni prave nama probleme onda ih gađamo flašama, razbijamo izloge, kante...“
Budući da ne postoji statistički značajna razlika kod svih varijabli koje su bile predmet istraživanja preporučujem da se formira slična prevencija i lokalna politika za Bijeljinu i Tuzlu. Naravno to bi podrazumjevalo manje modifikacije u adaptaciji lokalne politike, ali da srž programa bude jednak.
Frekvencije ili procenti učestalosti javljanja pojedinih ponašanja na skali nasilja prije, tijekom i nakon sportskog događaja pokazale su da je pljuvanje protivničkih navijača i zastupljeno najviše tijekom sportskog događaja. Isto tako je važno istaći da s jedne strane gledajući čak ni 50 % ispitanika ne ispoljava ovakvo ponašanje, s druge strane 43,4 % je dosta visok procent javljanja što bi hipotetički gledano moglo ukazivati da ovakvo ponašanje može biti „okidač“ za još više nasilna ponašanja.
Psovanje protivničkim navijačima i igračima najučestalije je  tijekom utakmice, a tada se navijačke skupine posredno suočavaju tako da to može biti dobro objašnjenje za psovanje navijačima. Psovanje igračima dosta je usmjereno kako ka protivničkim tako i ka sopstvenim. Naravno da rezultat također ima mnogo utjecaja na ovakvo ponašanje usmjereno ka svojim igračima. Kada igrači tima za kojeg navija navijačka skupina gubi padne psovki teški.
Udaranje protivničkih navijača i igrača je nešto manjeg procenta u odnosu na prethodne međutim nije mnogo manja pa samim tim mnogo je zabrinjavajuća. Udaranje druge osobe je fizička, primarna agresivnost koja može da ima katastrofalne posljedice. Da je ovaj oblik agresivnosi najučestaliji uvjerimo se skoro svaki put kada se igraju utakmice visokog rizika u BiH. Zaista ovoliki procent udaranja drugih navijača poslije sportskog događaja je veoma visok. Nerijetko se unutar navijačke skupine potuku navijači među sobom tako da je i ovo jedno pitanje koje bi dalo mnogo zanimljivig rezultata u drugom istraživanju.
Započinjanje  svađe s protivničkim navijačima i igračima  je od velikog značaja za ispitivanje nasilja. Ovo je ponašanje izuzetno značajno jer može poticati na daljnje nasilje navijačke skupine. Mislim da je od izuzetne važnosti u ovakvim trenutcima zapitati se kako se ponašaju vođe navijačkih skupina i da li su oni jedni od onih koji ovakvim ponašanjem dobode do masovnih nereda.
Manifestna agresivnost tj. razbijanje oko sebe prilikom afekta, u procentima, nije toliko visoka a mogla bi biti jedna od glavnih pokazatelja agresivnog ponašanja kako pojedinca u navijačkoj skupini tako i cijele skupine. Kad sam isprovociran udaram protivničke navijače - ovo ponašanje  bilježi prilično visoke reultate u procentima na skali nasilja. U korist potkrepljenja ove tvrdnje najbolje svjedoči slijedeći iskaz navijača FK Slobode „Ma ništa ba...Hajvan ko hajvan...Dolaze na Tušanj i izazivaju samo...A hoće samo belaja sebi...Dižu se nešto...Oni su hrabri...Oni su niko i ništa“.  
Gađanje protivničkih navijača i igrača i slična ponašanja  bilježe  prilično visoke rezultate na skali nasilja. Pod ovom tvrdnjom podrazumijeva ju se upaljači, kišobrani, flaše, kamenje, grudve snijega itd. gdje mogu poslužiti za gađanje protivničkih navijača i igrača. Evidentno je da je ovo ponašanje najzastupljenije tijkom utakmice uprkos činjenici da navijači kada ulaze na stadion prođu kroz dosta rigorozne kontrole. Postavlja se pitanje na koji način uspiju unjeti predmete s kojima kasnije mogu povrijediti protivničke navijače i igrače.
Započinjanje  tuče s protivničkim navijačima izravno govori o učestalosti započinjanja tuča na sportskim terenima. U procentima izraženo 32,2 % navijača započinje tuču prije utakmice, 32,8 % tijekom utakmice i 39,0 % nakon utakmice. Navijači pod utiskom igre i rezultata naravno da će nakon utakmice najviše tuča željeti isprovocirati.
Paljenje i bacanje  baklji je  izuzetno izraženo  ponašanje na sportskim terenima i zaista bi se pirotehnička sredstva trebala prestati  prodavati. Naime  veoma važan ujedno i događaj se desio u sezoni 2007/2008 na utakmici Velež-Zrinjski kada  je kadet FK Veleža htio dići baklju s terena ispržio si je ruku. Naime dječak je bio golman kadeta a naši mediji  apsolutno nisu bili zaokupirani takvim problemom, tako da pojedinosti koje su se desile s dječakom nakon incidenta  nikada nisu bile objavljenje. Rezultati ukazuju da  očigledno navijači najviše izražavaju takvo ponašanje tijekom utakmice.
Podržavanje i bodrenje svog tima na sportskom događaju  je jedno pozitivno ponašanje koje zahtjeva i želi svaki klub na terenu kako bi doprinjelo što boljoj igri igrača. Ovo ponašanje bilježi visoke procente prije sportskog događaja, tijekom sportskog događaja i nakon sportskog događaja.
Krađa transparenata  protivničkih navijača je ponašanje  koje također može biti „okidač“ za nasilno ponašanje. Naime ovo ponašanje procentualno gledano najučestalije prije sportskog događaja.
Najviše vrijeđanja na nacionalističkoj osnovi ima tijekom utakmice, a takva činjenica je sasvim evidnenta. Samo je važno istaći u prilog ovoj tvrdnji jedan od citata navijača koji su učestvovali u istraživanju i intervjuiranju „Neprijateljski, protivnički, navijači su svi oni koji nisu Srbi.“ ,“Pa mi volimo RS i Srbiju, ne volimo muslimane, hrvate i državu BiH“.“Druga vjera, druga kultura, mi ne možemo zajedno“.
Opijanje je ponašanje dosta zastupljeno među navijačima. Naime u psihološkim istraživanjima dokazano je da alkohol utjeće na povećanje agresivnosti samim tim kada su navijačke skupine u alkoholiziranom stanju vrlo je vjerovatno da će se agresivnije ponašati. Naravno dobar predlog za suzbijanje ovakvog ponašanja jeste izvršiti edukaciju zaštitara i policajaca koji rade na ulazima na stadionima. Edukacija bi se izvršila u cilju prepoznavanja i odstranjenja osoba koje su u alkoholiziranom stanju došle na sportski događaj. Ovo ponašanje je visoko  zastupljeno prije sportskog događaja i nakon sportskog događaja. Na napade protivničkih navijača odgovaram nasiljem. Ovo je ponašanje visoko zastupljeno  nakon sportskog događaja. Naravno da javljanje ovakvog ponašanja nakon utakmice može i vjerovatno jeste rezultat ishoda utakmice koju su posjetili navijači. “Ne volim tuče ali ako nas neko napadne onda se branimo svim snagama“.  Tuča s policijom  je mnogož, mnogo žustrine unjela tijekom intervjuiranja ispitanika jer večina njih smatra policiju odogovornom za nasilje, čak policija u određenim slučajevima po mišljenju navijača snosi više odogovornosti za nasilje i od protivničkih navijača „Nasilje se nikad ne može spriječiti dok policija ne počne da poštuje narod i građane“, „Najčešće tuče započinje policija ...“, „Uzrok nasilja je brutalnost policije, a može se spriječiti kažnjavanjem policajaca koji izazivaju tuče sa navijačima“, “Policija je največi uzrok nasilja i ima najveću odgovornost tako da sve dok se ne počnu kažnjavati policajci uvijek će biti nasilja“. Ovo ponašanje  najviše se javlja nakon utakmice. Naime mnoge optužbe padaju na policiju a postavlja se pitanje da li su bez razložne ili ne. Mislim da bi i ova problematika zahtjevala posebno istraživanje radi njenog podrobnijeg upoznavanja.
Isticanje “bratstva“ sa svojim navijačima je kohezivna karakteristika grupe tj skupine koja može doprinjeti kako dobrom tako lošem ishodu ponašanja sam grupe. „Osjećaj zajedništva izražavamo kroz dobro druženje, zajedničko vatreno navijanje i bodrenje svog kluba“. Ovo ponašanje najviše se javlja tijekom utakmice. Sumljičavost  prema protivničkim navijačima je percepcija protivnika i zaista može da utječe na to da li će se skupina tj. pojedinac ponašati agresivno ili ne. Ovo ponašanje  skoro podjednako je zastupljeno prije i tijekom utakmice. Teška kontrolia naravi kad vidim “boje“ protivničkog tima opisuje latentnu agresivnost i također može biti „okidač“ za nasilno ponašanje navijačke skupine. Ovo ponašanje najviše se javlja tijekom sportskog događaja.
Rezultati regresijske analize su pokazli da kada je navijačka skupina nezadovoljna klubom, organizacijom, trenerom, trenutnom situacijom kluba, klubskim radom, kada ima visoko poštovanje prema drugima iz svoje navijačke skupine, kada ima izrazito visoku dominaciju, zastupljene huliganske stavove te zastupljene stavove koje su podržavajuće prirode prema klubu možemo tvrditi  da će doći do nasilja prije sportskog događaja. Ovo su veoma važni podaci jer ako se ustanovi da  navijačka skupina ima osobine navedene gore trebalo bi preduzeti mjere predostrožnosti i biti u pripremi jer vrlo je vjerovatno da će biti nasilja  prije i uoči samog sportskog događaja tj. utakmice. Ako navijači izražavaju svoju dominaciju tučom i neredima,ako mrze protivničke navijače,ako smatraju da je važno mrziti neprijateljske protivničke navijače, ako uživaju u vrijeđanju na nacionalističkoj osnovi, ako smatraju da je sastavni dio bodrenja kluba ponižavanje protivničkih navijača, ako tučom i neredima pokazuju karakteristike  svoje navijačke skupine, ako ima gađanje i zviždanje protivničkih igrača pričinjava zadovoljstvo, ako ne pridaju mnogo značaja sportskom događaju onda je veoma vjerovatno da će navijači pokazati nasilje prije sportskog događaja tj. utakmice.
Prediktori SZK, SSNS, DOMINACIJA, STAVF1 i STAVF2 statistički značajno doprinose kriterijumu nasilje tijekom sportskog događaja. Manje ili više predikori će morati biti visoko zastupljeni da bi objasnili drugi kriterijum ili nasilje tijekom utakmice.Rezultati pokazuju da ako su navijači nezadovoljni situacijom u klubu, politikom kluba, trenerom, ako imaju visoko poštovanje prema sebi i drugima iz svoje navijačke skupine, ako njihovo ponašanje ukazuje da su kod njih zastupljeni agresivni „huliganski stavovi i stavovi koji emitiraju podržavajuće oblike ponašanja usmjerene ka svom klubu, te ako imaju nešto manje izraženu dominaciju, da će se nasilni tj. agresivno ponašati tijekom utakmice.
Postavlja se pitanje kako identificirati ovakva ponašanja kod navijačkih skupina tako da bi smo znali kako će se ponašati. Naime identifikacija ovakvih ponašanja može se uočiti kroz  skorašnju istoriju ponašanja određene navijačke skupine te u skladu s tim može se uvidjeti da li su kod navijačke skupine zastupljeni prediktori tj. nezadovoljstvo, visoko poštovanje,  dominacija, agresivni stavovi i podržavajući stavovi prema timu. Utvrđivanjem stupnja zastupljenosti prediktora može prejudicirati da li će ponašanje tijekom utakmice biti nasilno ili ne.
Regresijska analiza na trećem  kriterijumu je pokazala da svi prediktori kao što su zadovoljstvo, poštovanje, dominacija, stavovi F1 i stavovi F2 statistički značajno doprinose objašnjenju pomenutog kriterijuma. Ako je kod navijačke skupine izraženo nezadovoljstvo klubom, igračima, organizacijom kluba, trenutnom situacijom itd., ako je izraženo poštovanje prema drugim članovima iste navijačke skupine, ako je izražena dominacija, ako su veoma izraženi stavovi koji odražavaju huliganse oblike ponašanja i ako su izraženi stavovi koji emituju suportivne oblike ponašanja prema klubu tada možemo tvrditi da će doći do nasilja nakon sportskog događaja.
Za javljanje nasilja nakon sportskog događaja presudnu važnost imaju stavovi koji odražavaju huligansko ponašanje i nezadovoljstvo klubom. Stavovi koji izražavaju huliganske oblike ponašanja su izražavanje dominacija putem tuče i nereda, mržnja neprijateljskih navijača, važnost mržnje neprijateljskih navijača,v rijeđanje protivničkih navijača na nacionalističkoj osnovi, uživanje u vrijeđanju na nacionalističkoj osnovi, vrijeđanje, ponižavanje kao sastavni dio bodrenja tima, nepridavanje mnogo požanje utakmici, gađanje i zivždanje neprijateljskom timu, nepoštivanje tradicije protivničkog tima, nemar za unemiravanje javnog reda i mira, formiranje transparenata sa uvredljivim sadržajem. Ovakvi stavovi i ponašanje će dovesti do nasilja nakon sportskog događaja.
Ispitivanjem razlika između navijačkih skupina Fukare i Incident i ispoljavanja nasilja prije, tijekom i poslije utvrđeno je da  postoji značajna razlika u  nasilja koje manifestiraju navijačke skupine prije, tijekom i nakon sportskog događaja. Nasilno ponašanje Fukara prije, tijekom i poslije utakmice se značajno razlikuje od nasilnog ponašanja Incidenta prije, tijekom i poslije utakmice. Fukare ispoljavaju najmanje nasilja prije utakmice najniže, tijekom utakmice  nasilje raste i skoro da ostaje konstantno i nakon utakmice. Za razliku od Fukara Incident, bilježi nisko nasilje prije utakmice, zatim ono raste tijekom utakmice, da bi se ponovo smanjilo nakon utakmice. Ovo je veoma zanimljiva konstatacija gdje se postavlja pitanje šta je uzrok povećanja nasilja tijekom utakmice kod obje navijačke skupine, te šta je uzrok održanja visokog nasilja nakon utakmice kod navijačke skupine Fukara.
Naime jedno od  hipotetičkih objašnjenja koje se nameće jeste veličina grada u kojem prebiva određena navijačka skupina. Naime to se može posmatrati iz dvije hipotetičke perspektive. Prva, Tuzla ima mnogo više stanovnika od Bijeljine samim tim ima i veću navijačku skupinu. Hipotetički što je veća navijačka skupina veće je „djelovanje“  skupine kao takve. Samim tim nakon dobijenih rezulata koje upućuju na zastupljenost nasiljnog ponašanja kod Fukara, može se predpostaviti da nasilje počinje eskalirati tijekom utakmice i nastavlja svoj intenzitet nakon utakmice zbog veličine navijačke skupine. Bijeljina je mnogo manji grad s mnogo manjom navijačkom skupinom tako da nasilje se samo  povećava tijekom utakmice, a nakon nje smanjuje, zbog broja navijača. Druga, ukazuje da veličina grada tj. razdaljina može biti uzrok nastavka nasilja kod Fukara. Naime veća udaljenost od stadiona do odredišta ka kojim idu navijači može značiti više nasilja u smislu, veće mogućnosti za tučom, veće mogućnosti za razbijanjem, gađanjem, ometanjem javnog reda i mira itd.
Jedna od iznimno važnih činjenica je i ta da je FK radnik trenutno u 1. Ligi RS-a za razliku od FK Slobode koja je u Premijer Ligi BiH. FK Sloboda je u višem rangu takmičenja, gdje u prosjeku visoko kotira na tabeli naravno da je to izravno povezano sa ponašanjem navijača jer to od njih zahtjeva učestalije bodrenje tima, izraženiju dominaciju, veću medijsku eksponiranost kluba pa samim tim i veći utjecaj na navijače. Veći broj takmičenja u kojem učestvuje FK Sloboda,  za razliku od FK Radnika također može biti jedan od razloga  zašto se nasilje nastavlja i nakon utakmice. Jednom riječju, hipotetički gledano, što je tim konkurentniji to je potreba za huliganskim i suportivnim ponašanjima učestalija. “Znači da svi misle kako je Bijeljina selo i gledaju na nas sa visine. A u stvari oni su pravi seljaci. Članovi Incidenta redovni su na utakmicama u Beogradu na utakmicama Zvezde, Partizana i reprezentacije Srbije gde se pravi vrhunska atmosfera. Nas dvadesetak iz Bijeljine, da li kao Zvezdaši ili Partizanovci, idemo i na europska gostovanja Zvezde i Partizana. Jedva čekam neki duel sa Sarajevom, Željom ili Slobodom da im opet pokažemo da smo jači od njih u svim segmentima navijanja.“ , „Mi uvijek dajemo sve od sebe za klub. Šteta što radnik nikako da uđe u Premijer ligu BiH. Dok smo prije par godina bili u Premijer ligi, bili smo strah i trepet za sve navijače, pogotovo za one u Sarajevu i Tuzli“.  Naravno da sve navedene hipoteze bi bilo jako dobro potvrditi ili o povrgnuti  drugim istraživanjem koje bi dalo mnogo vrijedne podatke.

Nakon kvalitativne obrade pitanja s intervju evo nekoliko predloga koji bi mogli biti implementirani u prevenciji i lokalnoj politici u Bijeljini i Tuzli.

1) Neki od navijača koji su učestvovali ukazali su na alkohol  i psihoaktivne supstance kao jedan od glavnih problema. Ranije sam navela da bi najbolje rješenje za ovaj problem bilo educiranje zaštitara i policajca koji rade na ulazima na sportski događajima. Tako kada identificiraju čovjeka koji je u alkoholiziranom stanju ili pod utjecajm stimulansa  ne treba ga pustiti na sportski događaj. Mislim da bi to bilo dobro rješenje.

2) Što se tiče smanjenja nasilja putem  kažnjavanja zatvorom  ili velikih novčani kazni, to je veom a efektna metoda, međutim mislim da je veliki problem zaštitarima i policajcima na utakmici identificiranje pojedinaca koji su odgovorni za eskalaciju nasilja. Naravno da bi trebalo postaviti više policajaca, u civilu, koji bi kamerama snimali navijačku skupinu od njihovog dolaska na stadion do njihovog odlaska. Mislim da bi to pomoglo u identifikaciji pojedinaca ili postaviti kamere na stadion tako da policija može imati pregled ponašanja navijačke skupine tokom cijelog sportskog događaja.

3) Naime uprave klubova bi trebale vršiti konstantne edukacije i radionice sa vođama navijača tako da navijači imaju uvid što slijedi i njih i klub ako ne budu poštovali zakonske mjere.

4) Suradnja policije i navijača bi bila jako dobra varijanta poboljšanja „odnosa“ policije i navijača, jer mnogi navijači ukazuju na činjenicu da su policajci ti koji provociraju i uzrokuju nasilje. Suradnja bi se odnosila na radionice iz komunikacije i interpersonalnih odnosa.

5) Organizacija utakmica i provjere na ulazima trebale bi se mnogo pooštriti. Na ulazima bi trebalo pretresati detaljnije svakog pojedinačnog navijača. Samim tim ulaz na stadion bi trajao sporije ali bi se u mnogome smanjilo unošenje pirotehničkih sredstava.

6) Bilo bi dobro da se poveća broj policajaca na sportskim događajima, kako bi i ako dođe do eskalacije nasilja to što prije bilo smireno.

7) Transport gostujućih navijača na gostujući teren trebalo bolje organizirati tako što će se navijači provjeriti i biti im zabranjeno nositi alkohol, psihoaktivne supstance, transparente i zastave sa uvredljivim sadržajem i pirotehnička sredstva.

8) Jedan od uzroka nasilja  je i nacionalizam kojeg je skoro pa ne moguće iskorijeniti, ali ga je moguće umanjiti zabranjivanjem unošenja transparenata i zastava sa nacionalno uvredljivim sadržajem. Tu bi policija također ključnu ulogu trebala da ima.

9) Osvještavanje navijačkih skupina u cilju smanjenja nasilja i nacionalizma  i poštovanje ljudskih prava kao i prava protivničkih navijača putem natpisa na bilbordima, kartama, posterima, majicama, narukvicama, privjsecima za ključeve, formiranjem web stranica, facebook grupa itd.